Koliko god bih voljela završiti s radovima koji su mi u toku prije kraja godine, izgleda da neću uspjeti. Još uvijek su mi na goblenskom stalku nedovršeni anđeli, a na pletaćim iglama je jedna vestica za malenu u Canadi, kojoj su kapice sretno stigle, čak joj i dobro stoje. Na žalost boja na slici nije identična onoj u stvarnosti, predivo je "opal monocolor" Bergere de France, 75% vuna i 25% polyamid, što je najvažnije periva u perilici, a pletem iglama 3.25 mm. Vestica je moja kreacija, s lagano ukrojenim rukavima da se dijete može normalno kretati. Ne znam zašto baš na dječjim modelima uporno predlažu modele spuštenih rukava koji su tako neugodni za nošenje i ograničavaju normalno kretanje ruku djetetu? Malička je mršavica kojoj još uvijek spadaju s bokića suknjice koja sam joj kupila kao dvogodišnjakinji, tako da će joj vestica biti za sljedeću zimu ako sam sada pogriješila u veličini, iako sam plela po standardu za 4-godišnje dijete.
Kako je malena u Canadi u purple fazi (kad ju god pitaš za boju, odgovor je purple), čim sam vidjela vunu s bobicama roze, ciklama i ljubičaste boje, pomislila sam na nju. Kupila sam 4 štrenice i kada sam krenula plesti došla sam do zaključka da ipak nije najpogodnija za dijete, pa će šal na kraju dobiti Erikina mama. Ljubičasto je ove godine vrlo moderna boja, a šal dovoljno gusto pleten i velik da ju zaštiti od kanadskih -20°C kad ujutro krene na posao (umjesto moga zagrljaja, najdraža).
Za nedavnog boravka u Firenzi, muž mi je prigovorio da bih mu baš i mogla oplesti kapicu koja mu pristaje uz kaput, pa sam odmah po povratku kupila vunu za kapicu i šal. Uzorak za šal sam već odabrala, jedan od patent uzoraka koji su nosivi s obje strane, tako da ne mora šal posebno namještati pri nošenju, ali za kapicu još nisam odlučila kako ju napraviti. Odabrala sam nekoliko modela sa Ravelryja i sada mu moram pomoći da odabre što bi zapravo htio nositi.
Božićne blagdane iskoristila sam za šivanje mog "japanskog" džempera boje senfa, tikve ili čegaveć... Sa šivanjem nisam imala niti najmanjeg problema, rukavi su savršeno sjeli u rukavni otvor i konačni rezultat je džemper koji savršeno pristaje i s kojim sam skoro, pa savršeno zadovoljna (pila me perfekcionizam, ali to je jače od mene). Na pasici oko vrata jedan dio očica sam ostavila na pomoćnoj igli i pri podizanju očica samo nastavila plesti uzorak veste, tako da i oko vrata kruže male pletenice i obrnute prave očice. Za razliku od originalnog modela, moja vesta je blago strukirana.
Danas sam uz otvorena balkonska vrata, hvatajući slabo dnevno svjetlo, nastojala što bolje uslikati i goblene koje mi je muž uokvirio zadnjih dana. Nakon što sam popravila loše nategnuto platno na ovim sirotim "guskama", odlučila sam im i okvir promijeniti kada sam naišla na ovu neravnomjerno obojanu svijetlozelenu letvicu.
Prije 4 godine dovršila sam ovo cvjetno srce i dosta dugo sam razmišljala kakav okvir staviti. Uzorak je već sam po sebi dovoljno kitsch, pa ga nisam htjela dodatno opteretiti nekim teškim okvirom, ovaj lagani srebrni mi se učino idealnim izborom. Mjesto će naći na zidu u mojoj spavaćoj sobi.
Okvir je konačno dobio i ovaj buket rađen po uzorku iz talijanskog časopisa "Ricamare" i koji spada u kategoriju reprodukcija viktorijanskih cvjetnih motiva. Oni iz viktorijanskog doba danas su uglavnom po muzejima, a ovaj moj će dobiti mjesto na zidu u hodniku.