Kada smo prije 15 dana krenuli na put, cilj nam je bio sjever Španjolske, zemlja Baska, skoro 2000 kilometara udaljena od Rima. Unaprijed smo odlučili put podijeliti na etape, tako da smo 1 dan i 2 noći proveli u Marseilleu i jednu noć u Biarritzu, na krajnjem jugozapadu Francuske. Voljela bih da mogu do detalja prepričati svoj doživljaj Marseillea, a ne mogu. Ne zato što bi mi nedostajalo riječi, nego zato što već po drugi put boraveći u tom gradu ja nemam dojmova koje bih mogla drugima prenijeti. Za vrijeme prve posjete uspjela sam napraviti izlet do otoka na kojem je bio zatočen grof Montecristo, Isle d'If, posjetiti katedralu Notre-Dame de la Garde i obići obližnji Avignon, kada je vijest o moždanom udaru moga svekra prekinula planirane izlete po Provanci i Azurnoj obali. Ovaj puta, srećom, loših vijesti nije bilo, ali zato je kiša lijevala nemilice, toliko da ni uz najbolju volju nije bilo moguće vidjeti ništa na metar udaljenosti. Tek u predvečerje kiša je stala na par sati i to dragocjeno vrijeme proveli smo u šetnji uz obalu u centru grada, prilično razočarani što su lokali uglavnom bili zatvoreni. Moja želja da pijuckam čaj s pogledom na luku, prodavače ribe (koji su me se dojmili prilikom prve posjete) i brodove koji kreću prema d'Ifu ponovno je ostala neostvarena. Čaj u mojoj mašti nije radi ljubavi prema čaju, već posljedica lošeg iskustva s francuskom kavom. Volite li kavu, u Francuskoj obavezno pređite na čaj.

Na otoku na kojem sam odrasla, nema pogleda prema otvorenom moru. Kopno, susjedni otok i dva suprotna rta koja čine zaljev, zatvaraju horizont i stvaraju dojam velikog jezera, a ne mora (barem dok se more ne naljuti i pokaže snagu svojih valova). Upravo radi toga veselila sam se ponovnom pogledu na pučinu Atlantskog oceana. U daljini se čak povremeno naziralo sunce (stvarajući prekrasnu dugu), dajući nam nadu da ćemo vidjeti njegov zalazak u ocean. U Biarritzu nas je dočekao uranjeni mrak radi oblaka i kiša, bez mnogo nade da će sljedeći dan osvanuti sa suncem.

Biarritz sam odabrala kao etapu ovog puta, najviše radi toga što je to mjesto u 19.stoljeću "otkrio" meni najdraži pisac romantičnog perioda europske književnosti Victor Hugo. Pitoreskno ribarsko mjesto, vrlo brzo je postalo odmaralište europskih okrunjenih glava ("kraljica svih plaža i plaža kraljeva") nakon što je žena Napoleona III, Eugenija, tu dala sagraditi vilu, a kada su lječnici počeli preporučivati svježi morski zrak i šetnje uz ocean, svi koji su bili nešto (ili su samo vjerovali u vlastitu veličinu i važnost) u vrijeme Belle Époque trebali su biti viđeni u Biarritzu. Uspjela sam uslikati jednu dugu nad oceanom ispred Biarritza, ali iako je djelovala tako obećavajuće, u kratkom roku šetnju nam je prekinuo pljusak. Najprije smo s nadom odlučili pričekati sjedeći u autu, a kada se nebo kompletno zatvorilo i kiša sve jače padala, nije nam preostalo drugo nego nastaviti put Španjolske.

Ovaj opis putovanja prema Španjolskoj, nalikuje na meteorološki izvještaj i evidenciju padalina od prije 10 dana, ali činjenica je da nas je kiša prestala pratiti tek nakon San Sebastiana. Španjolci su prije 15 godina otvorili planinsku autocestu obroncima Pireneja, kojom smo krenuli prema jugu, prema centru regije La Rioja. Prva kava u Španjolskoj, nakon 2 dana francuskih nazovi kava, u jednom od lokala uz autocestu učinila mi se skoro fantastičnom, ali me zato ulazak u toalet stavio na sto muka - doslovno je projektiran za patuljke i jedva sam ušla  bez da odjećom obrišem wc školjku i pripadajuće zidove. Srećom, taj je jedini bio tako majušan, svi ostali koje sam kasnije imala priliku koristiti bili su standardne veličine i vrlo uredni, čak i na javnom parkiralištu u Bilbau. Na nekoliko mjesta uz autocestu napravili su odmorišta isključivo radi lijepog pogleda i na jednom od tih i mi smo izašli napraviti nekoliko slika za uspomenu, unatoč mrzlom vjetru, sretni što konačno ne pada kiša.  Prolaskom kroz klanac  "Dos hermanas" (po kojima se, koliko sam uspjela shvatiti, vrlo rado pentraju slobodni penjači), svega sat vremena vožnje dijelio nas je od našeg cilja, Logroña, gdje nas je konačno dočekalo lijepo vrijeme.